top of page

Telo govori - da li slušaš?

  • Writer: Jasmina Arsic
    Jasmina Arsic
  • Jul 2
  • 6 min read

Bezbroj puta sam istakla, kako ovde tako i na tretmanima, da su naša tela izuzetno inteligentna i da funkcionišu savršeno bez ikakvih uputstava s naše strane. Naša tela poseduju sve potrebne informacije, skrivene duboko unutar nas.

Ona su naša svetionici, vodiči kroz život, i važno je da naučimo kako da osluškujemo tu mudrost.

Ovaj post je posvećen upravo komunikaciji s našim telom.

Kada naučimo da slušamo i razumemo svoje telo, otkrivamo ne samo njegovu mudrost, već i snagu koja leži u nama. Povezivanje sa sopstvenim telom je put ka isceljenju, ljubavi i osnaživanju.

Otvorite srce i um, i dopustite svom telu da vam ispriča svoju priču.


Osluškivanje unutrašnjeg glasa

Mnogi od vas uopšte nisu povezani sa svojim telom. U tom nesvesnom stanju, često propuštamo dragocene poruke koje nam telo šalje. Neumorno nas podseća na svoje (naše) potrebe, na ono što mu (nam) prija i što ga (nas) povređuje. Osećaji u telu su poput šapata duše, a kada ih naučimo prepoznavati, otvaramo vrata ka dubljem razumevanju sebe.

Slušati svoje telo jeste slušati sebe. 

Razumevanje senzacija tvog tela

I zato, zastani na trenutak.

Udahni duboko.

Možeš li osetiti kako se tvoje telo podiže dok udišeš, i spušta dok izdišeš?

Možeš li primetiti bilo kakav signal, poruku ili senzaciju iznutra?

👉To je tvoje telo koje ti govori. I ti si upravo sada tu da ga čuješ.


ree

U savremenom svetu ljudi su navikli da žive „iz glave“, vođeni mislima, analizama i planovima. Razvili smo sposobnost da promišljamo, objašnjavamo, stvaramo.

Međutim, često zaboravimo na tihi, ali neumorni jezik tela — na intuitivnu mudrost koja dolazi kroz osećaje, napetosti, trnce, pulsiranja, stisnute vilice, grč u stomaku.

👉To je somatska svesnost.

👉To je naša sposobnost da osetimo istinu pre nego što je mislimo ili izgovorimo.

Kada se povežemo sa sopstvenim telom, vraćamo se sebi. 

Tada znamo kada smo umorni i kada treba da stanemo, kada nešto nije u redu, kada smo preplavljeni, ili kada osećamo radost i sigurnost. Telo nam pokazuje gde su nam granice, šta nas puni, a šta troši. Ono je naš kompas.


Ali, ako smo prošli kroz traume, potisnute emocije ili stres koji dugo traje, može doći do prekida te veze.

Nervni sistem tada ostaje „zaglavljen“ u stanju preživljavanja, kao da opasnost nikad nije prošla.

Disanje postaje plitko. Srce ubrzano. Ramena podignuta. Mišići zategnuti. Um uznemiren.

A mi se pitamo — zašto smo anksiozni bez razloga?

U ovim trenucima, važno je podsetiti se: tvoj nervni sistem ne greši, on samo radi najbolje što zna da te zaštiti. 

Međutim, sada, kao odrasla osoba, možeš naučiti kako da mu pomogneš da se vrati u ravnotežu. ✅

Možeš ga naučiti da prepozna kada je bezbedno da se opusti, da otpusti, da pusti da život poteče.✅

ree

U telu se krije cela paleta senzacija — i onih koje označavaju stres, i onih koje ukazuju na mir.

Prepoznaćeš ih, možda ovako:

Kada si u strahu ili napetosti

Kada si u miru i sigurnosti

Plitko, ubrzano disanje

Duboko, lagano disanje

Stezanje vilice

Opušteni mišići

Ubrzan rad srca (puls)

Toplina u dlanovima

Napetost u mišićima

Osećaj prisutnosti u telu

Osećaj da moraš da pobegneš ili „pobegneš iz kože“

Tiho krčanje u stomaku (aktivna probava)

Hladne ruke i noge

Spontano zevanje

Preznojavanje

Prijatni trnci, osećaj protoka kroz telo

Osećaj gušenja ili pritiska u grudima

Osećaj lakoće, otvorenosti

Ova dva stanja — aktivacija i relaksacija — deo su istog sistema.

Tvoj zadatak nije da izbegavaš „negativne“ senzacije, već da ih primetiš i naučiš kako da ih regulišeš.

Da budeš prisutan i u tenziji i u opuštanju, znajući da oba stanja dolaze i prolaze.

Ti nisi senzacija — ti si svesnost koja ih posmatra.


Zato, kada sledeći put osetiš uznemirenost, zastani.

Postavi sebi pitanje: „Šta moje telo oseća sada?“ I pusti odgovor da dođe kroz senzaciju, ne kroz misao.

*jako mi je zanimljivo da većina ljudi ni ne prepoznaje svoje emocije, u smislu - oseti sve ili neke simptome iz kolone levo ali kaže:" ne, ne nisam se ja uplašio/la".


Iz senzacija u reči

(Kako da govorimo jezikom tela)


ree

Dakle, ono što osećamo u telu dolazi pre nego što možemo da razumemo šta nam se dešava.

Stomak se zgrči, grlo se stegne, ruke zadrhte — a um ćuti. Ili luta. Ili pokušava da objasni. Međutim, istina je da telo često govori pre uma.

I da ga možemo naučiti slušati — i govoriti njegovim jezikom.

Ali kako?


Jedan od najmoćnijih koraka na putu somatske svesnosti jeste da naučimo da svoje unutrašnje senzacije pretočimo u reči.

✅Da damo ime onome što osećamo.

Da osvetlimo ono što je do tada bilo bezimeno, nesvesno, potisnuto.


Zamislite koliko puta ste osetili „nešto“ u telu, ali niste znali da kažete šta je to. Samo ste znali da vam nije prijatno. Ili da vam srce brzo lupa, a ne znate zašto.

Kada naučimo da prepoznamo i nazovemo svoje senzacije, da kažemo:

"Osećam stezanje u grudima", ili "Osećam kao da mi stomak gori", ulazimo u dublji kontakt sa sobom.

Počinjemo da govorimo telu njegovim jezikom — i ono počinje da se otvara.

*šta vas najčešće pitam na svakom tretmanu? "kako se osećate ili kako ste se onda osećali" i "teram" vas da opišete te osećaje malo detaljnije od "dobro" i " loše". Sada shvatate koliko je to važno?



Jezička mapa tela

Na početku, reči možda deluju siromašno u poređenju sa bogatstvom unutrašnjih doživljaja. Možda ti je teško da razaznaš da li je osećaj "trnjenje" ili "napetost", "hladnoća" ili "otupljenost".

To je potpuno u redu.

To je kao da učiš novi jezik. Jezik sebe.


Zato te pozivam da kreneš nežno. I da koristiš jednostavne, telesne opise koji pomažu da osetiš:

  • Da li je osećaj topao ili hladan?

  • Da li pulsira, pritiska, širi se ili stoji u mestu?

  • Da li je oštar ili tup?

  • Da li ima boju, teksturu, zvuk?


ree

🖋 Zapiši ih. Imaj hrabrosti da im daš oblik.

Kada ih jednom nazoveš, više nisu nepoznati saboteri u pozadini. Postaju tvoji saveznici u unutrašnjem radu.

U ovom procesu, možeš se osloniti na reči kao što su:

  • stezanje

  • težina

  • titranje

  • pulsiranje

  • ježenje

  • hladnoća

  • trnjenje

  • napetost

  • podrhtavanje

  • lakoća

  • otvorenost

  • mekoća

Zamisli da praviš sopstveni rečnik senzacija.

Svaka reč je most koji povezuje tvoj unutrašnji doživljaj sa svesnim razumevanjem.

I svaka reč je mala molitva pažnje — poruka telu:

"Vidim te. Čujem te. Važno si mi."


Tvoje telo će ti odgovoriti. 

ree

Možda ne odmah, ali sigurno hoće.

Jer kada mu daš jezik, ono će ti dati istinu.

I tada počinje stvarna promena — iznutra, iz same srži bića.

Nema potrebe da bude savršeno. Nema pravog načina. Samo prisustvo, iskrenost i volja da se oseti.

Tvoje telo ne traži da ga razumeš savršeno. Samo da budeš sa njim. S pažnjom. S ljubavlju. Sa rečima koje nastaju iz osećaja.


Kako se povezati sa svojim telom

 Postoji nekoliko načina kako možemo uspostaviti tu dragocenu komunikaciju:

  • Vežbe disanja: Svakodnevno vežbanje disanja može nas smiriti i pomoći nam da se povežemo sa svojim unutrašnjim bićem.

  • Biti prisutan: Praktikovanje prisutnosti u trenutku omogućava nam da osluškujemo šta naše telo zaista oseća.

  • Kretanje: Ples, telesne vežbe ili bilo koja forma kretanja može nas povezati s našim telom i osloboditi blokade.

  • Vođenje dnevnika - vidi na kraju posta pitanja


Vežba za svesnost tela:

ree

Zatvori oči i udahni. Sa svakim udahom, obrati pažnju na deo tela koji osećaš najviše. Možda je to grč u stomaku. Možda težina u grudima. Samo ga posmatraj. Ne moraš da ga menjaš. Dovoljno je da ga vidiš. Udahni u to mesto. I polako izdahni.


Zapisivanje:

Nakon vežbe, uzmi trenutak da zapišeš:

  • Gde u telu sam danas najviše osećao/la prisutnost?

  • Da li je neka emocija došla zajedno sa senzacijom?

  • Šta mi telo poručuje?


Dajući reči onome što osećamo, činimo nevidljivo vidljivim. 
Tada počinjemo da stvaramo most između tela i svesti.

Na ovom putu, tvoja senzitivnost nije slabost — ona je snaga.

Tvoje telo je svetilište tvoje duše.

A svaka senzacija je tihi poziv da se vratiš kući — sebi.



Pitanja za produbljivanje telesne svesnosti

  1. Kada sam se tokom prošle nedelje osećao/la najopuštenije?

  2. Koje senzacije sam tada osećao/la u svom telu?

  3. Da li sam bio/la svestan/svesna da sam tada opušten/a, i da sam to zaista dozvolio/la sebi da osetim — ili to primećujem tek sada, iz ove perspektive?

  4. Kada sam se tokom prošle nedelje osećao/la pod stresom?

  5. Koji deo dana mi je bio najizazovniji i najnapetiji?

  6. Da li postoji obrazac u tome kada se osećam napeto?

  7. Koje senzacije sam tada osećao/la u telu?

  8. Da li sam bio/la svestan/svesna da sam pod stresom i pokušavao/la da se umirim — ili to shvatam tek naknadno?

  9. Kada sam osećao/la tenziju ili zategnutost, u kom delu tela se to manifestovalo najviše?

  10. Šta se dešavalo u mom unutrašnjem svetu kada sam bio/la napet/a?

  11. Kada sam osećao/la relaksaciju — gde sam to najviše osetio/la u telu?

  12. Da li sam tada mogao/la da budem potpuno prisutan/prisutna u tom osećaju, ili sam i dalje bio/la u glavi?

  13. Da li se češće sećam trenutaka stresa i napetosti, ili trenutaka mira i opuštenosti?

  14. Kako se to odražava na moj unutrašnji dijalog i pogled na sebe?


Sve što "otkrijete" tokom ove samorefleksije mogu biti teme za isceljenje i na svemu može da se radi na tretmanima ili kroz neki Online program.


Comments


bottom of page