Zamke isceljenja: Zašto (još) nismo tamo gde želimo da budemo
- Jasmina Arsic
- Jun 25
- 7 min read
Updated: Jun 26
Postoji taj jaz - između toga da svako od nas ima taj potencijal za 100% isceljenje i zapravo volje, želje, potrebe nekog čoveka da se isceli.
Ovo vas jako zbunjuje jer ste navikli na hladnu medicinu koja ne zavisi od vašeg mišljenja, volje, želje, tj. bar vi tako stičete utisak.
Ali u duhovnosti i energetskim tretmanima stvari su jako drugačije. Zapravo, stvari su baš onakve kakve treba da budu - u skladu sa prirodom i božanskim zakonima.
Ljudi su nekada davno živeli u skladu sa tim zakonima, i sada je ponovo došlo vreme kada se kao čovečanstvo ponovo usklađujemo sa svime time, kao nekada.
Zato sam želela danas da malo obradimo temu o preprekama koje stoje između vas i vašeg blagostanja.
Glavna i osnovna prepreka je : nepreuzimanje odgovornosti
Mnogi od vas, bolje da kažem kolektivno, niste naučeni šta to zapravo znači preuzeti odgovornost za sebe, svoje reči, dela.
Uglavnom ste pomešali odgovornost sa krivicom i osudom, kaznom.
Duhovna odgovornost nije krivica. A nema ni veze sa moralom, i ljudskim zakonima.
Kad preuzmete duhovnu odgovornost, nema kazne, već naprotiv - zakoni pravde, karme, balansa deluju sve vreme kako bi vas "naterali" da preuzmete odgovornost, a kad je preuzmete, sledi samo dobro.
Duhovna odgovornost nije javna deklaracija, već duboko intimna.

Evo primera koji je vrlo čest u našem društvu:
Jedna žena traži nešto. (Kažem nešto jer kad je pitam šta bi htela: brak, vezu, zabavu, decu, ona ne zna tačno da definiše. U najboljem slučaju ljudi kažu: da me neko voli). Konstantno bira potpuno iste partnere, energetski, ali to uopšte ne primećuje.
Ja: zar ne primećujete da postoje neki isti elementi u svima njima: žele da vas kontrolišu na neki način, stogi su, vide samo vašu spoljašnju lepotu itd?
Ona: ne, nije tako, pa krene beskonačno da mi nabraja: ovaj je bio ovakav, ovako izgleda, to i to mi je rekao... (PRIMER NEPREPOZNAVANJA ponavljajućeg OBRASCA)
I onda pobrka intuciju sa strahovima i kaže: znala sam ja, tačno sam ja to osetila i znala da će tako da bude. Nanjušila sam ga ja i zato sam sve i presekla...
Ja: ???
(Ovo nema veze sa intuicijom. Uopšte niste intutivni - samo živite konstantno svoje rane i traume, iz detinjstva)
Ja: ipak ste vi birali sve te ljude
Ona: Ja? nisam ja to birala? ja nisam znala da su oni takvi. (POTPUNO ODSUSTVO ODGOVORNOSTI u smislu to što su svi ti odnosi takvi, isti - to nema nikakve veze sa mnom)
Razumete?
Svi bežite od odgovornosti jer ne želite da budete krivi i kažnjeni. I zato vam kažem: opustite se, nema kazne, niste vi krivi, ali jeste vaša odgovornost da se nekim stvarima pozabavite kako biste ih rešili. Trajno.
Preuzeti odgovornost ne znači da kažemo „ja sam kriv za sve“.
To znači: „ja sada imam moć da izaberem drugačije“.
Mnogi ljudi ostaju u ulozi nemoći jer ne žele da osećaju sram, krivicu, tugu. Ali upravo kroz susret sa tim emocijama dolazi sloboda.
Prepreka broj 2: EGO, EGO, EGO
Jedna od najvećih prepreka isceljenju je ego.
Ego voli da krivi. Da traži spoljne uzroke. Da se drži priče „meni je ovo urađeno“, "Ja sam uvek u pravu, ja znam".
I to jeste tačno — mnogima od nas jesu stvari urađene: bili smo ignorisani, povređeni, neviđeni.
Ali ako ostanemo zaglavljeni u ulozi žrtve, nikada nećemo povratiti moć.
Ljudi ostaju zaglavljeni u svojim pričama i ne shvataju: ko je jedina konstanta u svim svojim pričama?
Shvatanje da smo mi deo problema nije prijatno — ali je oslobađajuće.
Potrebno je tu i neko osnovno razumevanje kako i podsvest funkcioniše.

Vaša podsvest ignoriše sve što vam ne ide u prilog
Možda ste i sami primetili: koliko god vam ljudi govorili da vas vole, poštuju, cene — deo vas im ne veruje. Kao da uvek čekate da se desi ono loše.
To je zato što vaša podsvest filtrira stvarnost: ona vidi samo ono što potvrđuje vašu najdublju nesigurnost i strahove.
Tako nastaje sabotaža.
Ne verujete ljudima koji su stvarno tu za vas.
Privlačite one koji potvrđuju vašu staru priču.✅
Povlačite se iz odnosa. Ili napadate. Ili glumite da vam nije stalo — jer je vašoj podsvesti tako lakše nego da prizna da vas boli.
Sve što se danas dešava — naš mozak tumači kroz prošlost
Nemate problem sa sadašnjim partnerom, situacijom i slično.
Imate stari ranjeni deo koji u njemu vidi vašu mamu koja nije imala vremena za vas. Ili tatu koji je ćutao kada ste plakali. Ili učiteljicu koja vas je posramila pred celim razredom.
Podsvest ne poznaje vreme.
Za nju je sve sada. Zato vaše reakcije deluju „preterano“. Niste ludi. Niste preosetljivi.
Samo niste naučeni kako da prepoznate da zapravo reagujete na prošlost, ne na sadašnjost.
Naša podsvest ima svoju omiljenu priču — i to je možda najveća prepreka isceljenju
Mnogi od vas mi dolaze sa pitanjem: „Zašto se i dalje osećam nesigurno, nevoljeno, neviđeno, iako toliko radim na sebi?“
A odgovor je često jednostavan, ali težak za prihvatiti: jer duboko u sebi još uvek verujete da niste vredni.
I što je najvažnije — ta priča nije vaša svesna odluka.
To je omiljena priča vaše podsvesti.
Ako vam potrebe nisu bile dosledno zadovoljavane u detinjstvu — bilo fizički, bilo emocionalno — vaša podsvest je vrlo verovatno zaključila da ste vi „problem“. Da s vama nešto nije u redu. I upravo tu nastaje taj nesvesni osećaj stida, neadekvatnosti i nedostojnosti ljubavi.

Odatle kreće priča koju EGO svakodnevno ponavlja:
„Nisam dovoljno dobar.“
„Biću ostavljen kad me zaista upoznaju.“
„Ne zaslužujem da budem voljen bez da nešto uradim za to.“
Ova uverenja oblikuju svaki vaš odnos, svaku vašu reakciju, svaki osećaj nelagode.
I zašto je tako teško osloboditi se te priče?
Zato što vam deluje kao istina.
Nije to obična misaona konstrukcija.
To je osećaj u telu.
To je automatska reakcija na poruku koju niste dobili u detinjstvu: „Vidi te neko. Vrediš.“
A ljudski um voli poznato.
Iako vas ta priča guši, vaša podsvest je i dalje ponavlja jer je poznata. Sigurna. Predvidiva.
I onda iznova tražite potvrdu iste priče u stvarnosti.
Svaki partner koji vas ignoriše, svaki prijatelj koji vas ne pozove, svaka situacija u kojoj ne dobijete priznanje — to je za podsvest dokaz: „Eto, znao sam.“
I tako nastaje začarani krug. Svaka nova situacija interpretira se kroz filter starih rana.
Čak i kad neko pokaže ljubav, vaš um to često ne ume da primi. Ili je sabotira. Ili joj ne veruje.
Da biste izašli iz ove zamke, morate je prvo videti

Zato u radu sa klijentima stalno ponavljam: pre nego što poželite novu vezu, novu karijeru, novi život — upoznajte se sa starom pričom koju ponavljate sebi.
Ta priča može da glasi:
„Uvek me ostavljaju.“
„Ljudi su neiskreni.“
„Ako se otvorim, biću povređen/a.“
„Samo ako pomažem, biću voljen/a.“
„Moram biti savršen/a da bih bio prihvaćen/a.“
Svako od nas ima svoju verziju. I svaki put kad reagujemo burno, povučeno, defanzivno ili agresivno — to nije to što se sada dešava. To je ta stara priča koja se automatski aktivirala.
➡️ Zato je na tretmanima ili kroz moje online programe najvažnija stvar je da nešto OSVESTITE, primetite, to je uvek početni korak.
Kako izaći iz nesvesnog scenarija?
Počni da uočavaš obrazac. Svaki put kada osetiš burnu reakciju, zastani i zapitaj se: Na šta me ovo podseća iz mog detinjstva?
Priznaj da tvoja podsvest želi da te zaštiti. Nema potrebe da se borimo sa sobom. Podsvest ne sabotira — ona te čuva, ali zastarelim metodama.
Otvori prostor za drugačiju priču. Ne moraš odmah da poveruješ da si vredan. Dovoljno je da dozvoliš mogućnost da možda jesi.
Vežbaj telesnu sigurnost. Kada telo zna da je bezbedno, i podsvest počinje da popušta. Disanje, nežan pokret, dodir, kontakt sa zemljom — to su tvoji saveznici.
Ne traži krivca — traži svesnost. Ako stalno tražiš ko je „kriv“, ostaješ u ulozi deteta. Kad počneš da prepoznaješ svoje obrasce, ulaziš u moć odrasle osobe.

Još neke prepreke
Plašimo se promena više nego bola
Paradoksalno, ljudi se često više plaše promena nego bola koji ih trenutno guši.
Poznati bol je udoban. On bar znamo kako funkcioniše.
Promena zahteva da se suočimo sa nepoznatim.
I zato često sabotiramo sopstveni napredak — jer duboko verujemo da nismo sigurni kada se povežemo sa sobom.
Ali potrebno je da razumete: ako telo ne zna kako izgleda osećaj sigurnosti (jer ga nikada nismo iskusili u detinjstvu), onda će i ljubav, mir i stabilnost delovati kao pretnja.
„Rad na sebi“ bez kontakta sa sobom
Još jedna zamka isceljenja je intelektualizacija. Pročitali smo sve knjige, znamo sve termine, prepoznajemo traume. Ali i dalje ne znamo šta osećamo. Nismo u kontaktu sa telom, emocijama, potrebama.
Isceljenje se dešava u telu, ne u glavi.
Potrebno je da siđemo iz mentalne analize i naučimo kako se oseća sigurnost iznutra.
Postoje klijenti koji imaju strašan otpor ka tome da nešto osećaju da objasne kako se osećaju i to je velika prepreka koja najpre treba da se prevaziđe.
Zato sam napravila različite forme tretmana i različite Online programe kako bi se adekvatno adresirale sve ove stvari. Za sve navedeno ovde u tekstu postoji neki moj program.
➡️Ukoliko želite da osvestite i adresirate svoje obrasce i rane u ljubavnim odnosima ovo je program za vas : Ja sam ljubav koju tražim.
➡️Ukoliko želite da osvestite svoje rane iz detinjstva poptuno i radite na svim svojim odnosima ne samo ljubavnim već i roditeljskim, prijateljskim i slično onda je ovo program za vas: Stilovi vezivanja.
➡️Za najdublje transformacije i ozbiljan energetski rad na sebi tu su online seminari/Programi: Feminine/Masculine healing i Healing Family lines / Isceljenje porodičnih sistema
Pronađite ga ili zakažite svoj termin kako biste se makar osvestili.
Pitanja za samorefleksiju
Kako biste bolje razumeli svoje unutrašnje prepreke i potencijale za isceljenje, razmislite o sledećim pitanjima:
Da li često krivim druge za svoje probleme ili neuspehe?
Kako se osećam kada pomislim na preuzimanje odgovornosti za svoje postupke?
Da li sam svestan obrazaca u svojim odnosima koji se ponavljaju?
Kako mogu preuzeti odgovornost za svoje emocije i reakcije?
Da li se često osećam kao žrtva u svojim životnim situacijama?
Kako moj ego utiče na moje odluke i odnose?
Da li sam spreman da prepoznam svoj deo odgovornosti u konfliktima?
Kako reagujem kada se suočim sa kritikom ili neuspehom?
Koje su moje najdublje nesigurnosti i kako ih izražavam?
Da li verujem da sam dostojan ljubavi i poštovanja?
Kako moja prošlost oblikuje moje sadašnje reakcije?
Da li prepoznajem trenutke kada moja podsvest sabotira moje napore?
Da li se više plašim nepoznatog ili trenutnog bola?
Kako se osećam kada pomislim na promenu u svom životu?
Da li sam spreman da napustim poznate, ali toksične obrasce?
Kako mogu stvoriti sigurnije okruženje za sebe tokom promena?
Da li sam u kontaktu sa svojim emocijama i potrebama?
Kako mogu bolje slušati svoje telo i njegove signale?
Da li intelektualizujem svoja osećanja umesto da ih doživim?
Koje korake mogu preduzeti da se povežem sa svojim unutrašnjim svetom?
Razmišljanje o ovim pitanjima može vam pomoći da prepoznate unutrašnje prepreke koje vas sprečavaju da postignete isceljenje i blagostanje. Uzimanje vremena za samorefleksiju je prvi korak ka promeni.
Comments